Šta je problematično sa krilima Red Bulla i Ferrarija?
Prva velika naznaka oko legalnosti Red Bullovih krila pojavila su se za vreme VN Nemačke. Kako se do sada ovaj problem fleksibilnosti prednjih krila mogao obajsniti različitim set-upom neke slike su ukazale da se krilo spušta ka zemlji više nego što bi bilo dozvoljeno.
Posle 90-tih timovi F1 su se pozabavili fenomenom poznatijem kao "aero elstika" gde bi se šasija i krila uvijala kako bi proizvela bolju aerodinamičku efiksnost. Prvo polje na kojem se radilo bilo je zadnje krilo.
Fleksibilnost pojednih delova proizvodi tri značajne benificije: smanjenje vazdušnog odpora, poboljšavanje balasa automobila i stvara što bolje prijanjanje. Kako je zadnje krilo najviše odredjuje maksimalnu brzinu bolida, sva paznja bila je uperena na smanjenju njegovog odpora vazduha. Ovo se najviše odnosilo na gornja zakrilca zadnjeg krila koje su postavljena pod drugim uglom, dok je donje zakrilce ovoga krila podeljena na dva dela. Kako su se već na nekim predsezonskim testiranjima dogodile nesreće, FIA je odlučila da napravi prvi deklarisani test. Test je postavio nove standarde felksibilnosti koji su svi bolidi morali da prodju. Svi ostali bolidi koji bi imali višak savitljivosti svojih delova od dozvoljenog bili su kažnjivani.
U našem slučaju nas zanima savitljivost prednjih krila. U žiži interesovanja je Red Bullovo prednje krilo koje je, po mišljenima raznih stručnjaka, počelo da stvara sumnje još na kraju prošle sezone. Naime, kako se navodi, problem je u tome što se Red Bullovo prednje krilo spušta previše ka zemlji pri povećanju brzine, dok se na kočenju ili pri malim brzinama krilo podiže. Ova odlika drugačije utiče na aerodinamiku bolida, to jest pri stvaranju drugačijeg aerodinamičkog potiska. FIA je zato stavila na test Red Bullovo prednje krilo gde ga je opteretila silom od 500 n pri čemu se nije savilo više od 10 mm, što je bilo dovoljno da se test prodje, a krilo dobije i zvanično zeleno svetlo za upotrebu.

Mada prema nekim stručnjacima i prema njihovim proračunima, brojke pričaju drugu priču. Bolidi već na 120 km/h stvaraju silu prijanjanja koja je jednaka težini automobila (uzimana težina bolida je 600 kg). Pola opterećenja se prenosi na krila bolida, a pola ide kroz difuzor, što znači da 300kg opterećenja prolazi kroz prednje i zadnje krilo. Kako centar opterećenja prednjeg dela bolida automobila je aktivan samo 45% u odnosu na ceo bolid, onda znači da prednje krilo proizvodi 140 kg opterećenja, odnoso svaki kraj krila po 70 kg opterećenja na 120 km/h. Pošto FIA test nalaže da se jedan kraj krila savije najviše za 10 mm pod opterećenjem od 50 kg, ovo dokazuje da je ovo krilo može da izdrži i veća opterećenja od dozvoljenog, a pritom da ostane u granicama normale. Prema ovim proračunima navodi se da se ovo Red Bullovo krilo savija i do 25 mm u mnogo bržim krivinama.
Ovogodišnje F1 krilo, koje je utvrdjeno propisima od prošle sezone je kompleks delova od karbon fibera montiranih na čvrstu osnovu od metala. Kako su pojedni delovi krila rastavljivi, krio se i dalje posmatra kao jedna celina.
Ova prednja krila izazvala su veliku polemiku, tako da je Red Bullovo prednje krilo moralo da ide na proveru. Charlie Whiting je posle uradjenog testa proglasio krila legalim, ali se sa ovom odlukom ne slažu ostali timovi. Zadnji u nizu koji je poslao primedbu je Ross Brawn koji traži specifikaciju novih fleksibilnih delova.
U cilju sprečavanja daljih pritužbi na legalnost ovog dela FIA je za VN Belgije odlučila da poveća opterećenje dela krila sa 50 kg na 100 kg, a dužina savitljivosti prednjeg krila linearno je povećanja sa 10 mm na 20 mm. Ovo linearno povećanje je uvedeno kako timovi ne bi koristile druge materijale u konstruisanju krila i kako bi svi timovi ostali u granicama dozvoljenog.