U šezdesetogodišnjoj istoriji Formule 1 ostaće upamćen kao prvi vozač koji je osvojio naslov svetskog šampiona Formule 1. Rođen 30. oktobra 1906. godine u Turinu, Italiji, Giseppe "Nino" Farina bio je inžinjer i nećak Pinin Farine.

| Puno ime: | |
| Datum rođenja: | |
| Datum smrti: | |
| FORMULA 1 | |
| Aktivne godine: | 1950. - 1955. |
| Timovi: | Alfa Romeo, Ferrari |
| Broj trka: | 34 |
| Broj pobeda: | 5 |
| Broj titula: | 1 /1950/ |
| Prva trka: | 1950. VN Velike Britanije |
| Prva pobeda: | 1950. VN Velike Britanije |
| Zadnja pobeda: | 1953. VN Nemačke |
| Zadnja trka | 1955. VN Italije |
Tokom odrastanja Farina je pokaza veliku ljubav za trkanjem, pa je kroz 20-te godine prošlog veka vozio manje serije, da bi tokom kasnih 30-ih godina proščog veka osvojio nekoliko manjih trka u Voiturette klasi, i tako osigurao sebi titulu italijanskog šampiona 3 godine za redom (1937-1939).
Prva veća pobeda Farine desila se 1940. godine, kada je pobedio na VN Tripolija u Libiji. Na njegovu nesreću u to vreme je bio na samom vrhu kao vozač, ali će zbog drugog svetskog rata sledeću pobedu čekati punih osam godina.
U posleratnoj eri Farina je sa svojim Masseratijem pobedio na trci u Monacu 1948. godine. Kada je Fédération Internationale de l'Automobile (FIA) najavila početak Svetskog Prevensta u Formuli 1 za 1950. godinu, Farina je sebi osigurao mesto u timu Alfa Romeo, pored sunarodnika Luigi Fagiolija i Argentinca Huana Manuela Fangia vozeći naizged nepobedivi 158 Alfetta auto. Farina je pobedio u tri od sedam trka koliko je prvo svetsko prevenstvo u Formuli 1 imalo 1950. godine, i tako postao prvi vozač koji je proglašen svetskim šampionom Formule 1. To je takodje bio i sam vrhunac njegove karijere.
![]() |
![]() |
| 1948. Farina, tim i Ferrari 125 | 1950. Farina pobednik prve VN Velike Britanije |
1951. godine bio je primoran da pomogne Fangiu u osvajanju titule jer je tempo koji je diktirao Argentinac bio prejak za Farinu. Nino je morao da se zadovolji pobedom na VN Belgije 1951. godine, i još nekoliko manjih trka koje nisu bile u kalendaru Formule 1. Prešavši u Ferrari 1952. godine, Farina se našao u timu sa još jednim mladim i veoma brzim vozačem. Ovoga puta bio je to Alberto Ascari, koji je u periodu od 1952. do 1953. godine pobedio na devet trka.
Farinina prva pobeda za Ferrari, i poslednja njegova pobeda u Formuli 1 došla je na VN Nemačke 1953. godine. Te godine vozio je u istom timu sa Mike Hawthornom na trci Le Mans serije na Spa Frangkoshampu gde su došli do pobede. Početkom 1954. godine, Farina je pobedio na trci sportskih automobila, ali je posle nekoliko trka bio u incidentu na Monzi gde se tokom starta njegov auto zapalio i naneo mu ozbiljne opekotine.
![]() |
![]() |
| 1952. Farina, Ferrari 500, VN Belgije | 1953. Farina, VN Nemačke |
Nino je pokušao da se vrati u F1 1955. godine, ali je posle nekoliko trka koje je vozio u ogromnim bolovima i sa samo nekoliko osvojenih bodova odlučio da se penzioniše na kraju sezone. Farina je ostao upamćen kao izuzetno inteligentan vozač, ali i kao vozač koji je bio učesnik strašnih incidenata 1936. i 1938. godine sa Marcelom Lehouxom i László Hartmannom. Ironično je da je Farina posle toliko povreda u karijeri na kraju tragično izgubio život u Chamberyu, Francuskoj, dok je išao na VN Francuske 1966. godine.
| Sezona | Tim | Poeni | Plasman |
| 1950 | Alfa Romeo SpA | 30 | 1. |
| 1951 | Alfa Romeo SpA | 19 | 4. |
| 1952 | Scuderia Ferrari | 24 | 2. |
| 1953 | Scuderia Ferrari | 26 | 3. |
| 1954 | Scuderia Ferrari | 6 | 8. |
| 1955 | Scuderia Ferrari | 10.33 | 5. |